Zenska Divlja Liga

Back
datum: 22.08.2007


c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...howNews&ID=6926

DNEVNIK PRVENSTVA DUBROVAKIH KUPALIšTA U VATERPOLU, žENSKA DIVLJA LIGA (POSLJEDNJA EPIZODA) - SLUĐELE SU ME!
Krenimo. Iznenada je odlučeno da će se igrati Divlja liga za žene pa, pošto sam ja važan u svezi toga i pitam se oko toga, otvorio sam kuvertu tek u pet do podne ko da je napad Amerike na Iran, ali to me nije spriječilo da otputujem u Štikovicu i odradim poso po PS-u (pravila službe). Na papiru su pisala imena pet ekipa pojačane s jugašicama jer su pilarke ovu godinu refjutale, za nerijet obružale. Po jubilarni peti put nisam se banjo jer je more opet bilo frižider te sam sa Fejzom, meštrom za glazbu i mega popularnim zapisničarom Mateom pratio utakmice s pristojne visine. Primijetio sam da je Mateo lebdio kao da je popio sedam red bulova te mi je njegovo ponašanje bilo sumnjivo pa sam pojačao unutarnju kontrolu. Nakon prijavljivanja igračica, upalila mi se bumbeta u tintari pa mi je samo falila mala ombrela ko u profesora Baltazara. Scena otkrivenja je bila kad je djevojka svemirskog imena Aurelia tepala našemu ćatu – BUBI, senjaj me, a pošto je Mateo s Buže ko i dotična, sve mi je bilo kjaro.

Nakon što se on pošo banjat, ja sam nakon deset minuta pošo na živčano jer su i mene sluđele sto puta mijenjajući sastave ekipa - npr. Ane igra za nas pa nakon minutu – dundo, izbrišite, ne igra, dobila je SMS – PMS, Marija igra za Relu, ne figura mi kapica i slično. Na kraju sam ispo modni stilist te bi mogo ostvarit karijeru davajući modne savjete. Najveći kuriozitet su bile tri sestre koje su igrale za tri ekipe. Dvije znam iz viđenja, a treća mi sliči na Severinu u mladim danima. Satnica je bila malo poremećena jer je Grad ipak daleko i čeko se brod kapetana Igora «Maloga» i njegovog pomoćnika Vlaha Vin Diesela koji su doveli ekipe iz Grada. Utakmice su bile neizvjesne. Igralo se sistemom što se prije svrši - to bolje, glede mraka, unatoč Hajduka. Vrijeme trajanja dva poluvremena od četiri minute. Nije bilo teško u terenu obadat jugašice koje su plivale ko da imaju propelu u presvijetloj (back side). U tom pripetavanju, Štikovica je igrala za treće mjesto s Uvalicom i to je bila drama koja bi sigurno osvojila Zlatnu palmu da se Michael Moore kupo tamo. Odlučivali su četverci i Štikovica je imala deblje nerve i osvojila broncu, iako nisu htjeli igrati s pojačanjima iz Juga nego su se oslonili na svoje majke i domaćice i time je uspjeh još veći. S njihove strane stigo je stravičan prigovor od strane Pauline (Basket) i Marije Vikler jer sam spomenuo da su najljepše pupice iz Gruža. Njihova replika je bila: Stari šporkačunu, zar nisi čuo, stara koka, dobra juha! Primijetio sam i ekološku katastrofu. Na rivi je ležalo sedamstotrideset mladih beživotnih tijela mušica koje su igračice bezočno poubijale svojim dahom (žene piju, zar ne?). Ne čudi me zato pobjeda u finalu trezvenijeg Gruža koji je razbio Bužu pod vodstvom poznatog tajnika i trenera Pasqualea de Bužantesa (zvanog Čarolija). Iz pobjedničke ekipe sam prepozno plavu sabljarku Nikolinu čija je majka drastično izgubila promet u butizi koji je na dan finala iznosio deset udica, dva đongulina, jedno pluto i dva omeca, 0,20 mm. Ipak, kći je vratila uloženo i donijela zlato u kuću. Slijedila je globalna fotografija gdje ih je naš Željko sve opalio svojim aparatom, a onda masovna histerija kao pojava Beatelsa i Elvisa. Naime, medalje je dijelio Andro Bušlje, a išli su i gratis poljupci te je neke starije porporelašice jako pogustalo pa su pali seksi pozivi za besplatnu vožnju. Razum je kod Andra prevladao jer bi tako veliko jato žena ko iz filma Ptice Alfreda Hičkoka oslabile pripreme Juga u narednih dva mjeseca. Na finimentu, ipak smo se zabavili i nadamo se da ćemo i dogodine.


komentari