Vjecna Slava I Hvala Onome Starom Gradu Dubrovniku
Back
datum: 16.06.2008
c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...howNews&ID=8902
PISMO IZ BELGIJE - NEKA JE VJEčNA SLAVA I HVALA ONOME STAROM GRADU DUBROVNIKU
Prijestolnica, metropola ljepote svih mogućih boja, grad gospara i gospode, grad kulture širokih grudi, grad sa svojom okolicom vitkih stoljetnih čempresa, palmi, bilja i cvijeća, da ti dah stane, grad stanovnika mještana oriđinala, koji se rijetko gdje mogu sresti u svijetu. Mjesto kojem se gosti turisti vraćaju po stotinu i pedeset puta u životu. Kad ga zavole, vole ga zauvijek. Tu se upoznaju, sastaju, druže, zaljubljuju, vjenčavaju. Među domaćinima velike prijatelje imaju. Slika grada iz pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina, kada se dan provodio na Lokrumu, za ugodnih večeri se balalo u "EXCELSIORU", a ostatak u "LABIRINTU". Bilo je dovoljno pogledat "Linđo" na Revelinu i učiniti đir Stradunom. Gradele su bile za petice, na svakome mjestu. Zore su se čekale na Porporeli. Godine devedesete i treći milenij. Trč- trč pa na oriđinala nabasaš. Ma ne možeš ni klapu sastaviti, ni zapjevat «Dok palme njišu grane». Druge se pjesme pjevaju, drugi se ljudi šeću, čiji naglasak je sve, samo ne dubrovački. Đir do Porporele nije više dovoljan da bi se udarila točka na završetak večeri. Ide se mnogo dalje da bi se obilježio završetak dana. Ide se brzim autima, brzim gliserima, ide se slomiti vrat da bi se obilježio dan.
Fešta nije uspjela ako se nije završila kojih stotinjak kilometara od centra. Kamo god kreneš, čeka te beton i arhitektura a la Holywood. Strah te hvata što su učinili od onoga što nam je Stvoritelj podario. Ne možeš više nigdje navečer tako slobodno proći i ući kao nekad. Lutrija je sresti one negdašnje domaćine koji te nisu puštali izići dok ne mlatneš dva bićerina. Stare familije ostavljaju ognjišta za šaku eura i odlaze živjeti nekamo okolo Grada. Grad za koji su mnogi branitelji dali živote, potiho se okupira od osoba koje ga nisu nikada ni poznavale ili su mogli tek maštati o njemu. Ti novi ljudi ne dišu dušom oriđinala i ne mogu željeti Gradu ono što mu želi njegov rođeni. Kapa dolje napretku i čestitke gradskim očima koji čine ono što je dobro za sam Grad, što koristi Gradu i njegovim žiteljima starosjediocima. Tko je vidio prodavati škoje, uvale, otočiće, brda i đardine? Pa zar i to ima cijenu?Time se prodaje osobni identitet i kolektivni moral. Zajedno s plavim nebom i bljeskom mjesečine nad morskom površinom. Prodaje se čisto more i mirisna jutra dubrovačka. Onom pravom i starome fureštu bijaše dovoljna kamara s krevetom, jedan stolić i ormar, banja je bila u hodniku, ali se spavalo dobro i pravo odmaralo. Cijene su bile za podnijeti. Sada, kada su sobe opremljene kompjutorima, internetom, play stationom itd. Sve se promijenilo. Tko to dolazi na more zbog radi toga? Kome treba sva ta tehnika, koju je ionako ostavio doma i od koje se želi odmoriti. A cijene za takav "komfor"? Ne pitaj! Ma u ona vremena dolazilo se na more da bi se odmorilo i od obične televizije, od koje se čovjek znao zasititi tijekom cijele zime. Zna se zbog čega normalan gost dolazi na more. Zna se od čega bježi i od čega se želi odmoriti. Ako bi se svi prostori za afitavanje okitili tom silnom današnjom tehnikom, onda bi i taj normalni i tradicionalni gost, htio on to ili ne, morao platiti cijenu koja mu se baš ne bi dopala. A sve to zbog onih desetak dana želje za mirom, opuštanjem i odmorom od svega što pritišće ljude u tijeku radne godine. Stavljaju li se takvim načinom afitavanja stari gost u dilemu da umjesto u ovom voljenom gradu odmaraju u Španjolskoj, Grčkoj? Hoće li nakon pedeset provedenih ljeta u gradu njihove mladosti, morati ići drugdje, s gorčinom u duši? Tko to ima pravo oduzimati im grad u kojemu su ugradili srce i dušu za sva vremena? Treba li taj tradicionalni i klasični gost razmišljati kako je njegovo vrijeme prošlo, da je došlo neko novo vrijeme kojemu on više ne pripada, novi ljudi, novo stoljeće? Neka je vječna slava i hvala onome starom gradu Dubrovniku i onima njegovim stanovnicima oriđinalima koji onomad postadoše dio našeg života i tako ostadoše u našim srcima zauvijek. Starost nam neće nimalo biti teška jer ćemo živjeti od divnih uspomena na nešto što se drugdje ne može doživjeti. Nono, dobri moj nono, kaži im barem ti da nikada ne oproste onima koji su srušili biser Jadrana i da im nikada više ne vjeruju.
NAIM KALJANAC
RUE DU PARC ST. ROCH 36
5660 COUVIN
BELGIJA
TEL. 0496/ 20 78 69
komentari
