Velika Prapratna, Nikad Napustena Od Duha Predaka
Back
datum: 30.08.2007
c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...howNews&ID=6929
VELIKA PRAPRATNA, NIKAD NAPUšTENA OD DUHA SVOJIH PREDAKA - MALA VALA ZA VELIKI ODMOR
Željana i Ivo Mirko jedva su dočekali dan kada će konačno opet na svoju Valu. Ondje provode većinu ljetnih dana u društvu svojih rođaka – Laure, Martina i Balda Butirića, a svu unučad čuvaju baba Maja i dide Ivo Maštrapa Delko. Dide ih poveze barkom i kao stari, iskusni ribar otkriva im sve tajne dubokoga mora, što se dječjim očima čini tako mističnim i beskonačnim...
PONOSAN NA ŠKOLJKE
Valom zovu Veliku Prapratnu, pelješku uvalu okrenutu neretvanskom kanalu, podno brda Svetog Nikole. Izlaz je to na more koji su Oskorušani naraštajima koristili za odlazak na ribarenje. U novije doba Vala je mjesto za uživanje, pored domaćina, i ponekim turistima. Oskorušani su je uspjeli sačuvati mirnom i tihom, nikad napuštenom od duha svojih predaka. Poštuju svoju tradiciju i običaje pa će tako 25. kolovoza opet proslaviti Blagdan svetog Bartula, glavnu feštu od Oskorušna. Ujutro će se svi okupiti na misi, a popodne na malonogometnom turniru i živoj glazbi - gdje drugo, nego na Vali.
Uz dvije obitelji koje ondje imaju stalno prebivalište, većinu godine na Vali provodi Ilenko Šundrica, kapo od makine na Topiću. Stari morski vuk na moru je točno pola života – 25 godina. Uskoro se nada «dignut sidro» i otploviti u drugi posao, kaže. Ilen, kako ga od milja zovu, u svojoj je familiji blažen među ženama – dom dijeli s majkom Katicom, suprugom Keti i tri kćeri – Katarinom, Neli i Marijom. U kući zidove krase slike Iva Ostojića, velikog slikara iz Oskorušna, koji živi u Dugom Selu, ali svako ljeto provodi u rodnom kraju. Ilen je ponosan i na svoju izložbu ‘u stalnoj postavi’ školjaka iz neretvanskog kanala, staru više od trideset godina, te kolekciju ribljih repova iz Papue Nove Gvineje gdje je na ribarici proveo tri mjeseca. Osim što je maslinar i vinogradar, Ilen je i iskusni ribar – nedavno je ulovio orhana od čak 16 kilograma.
Ima li igdje mjesta ljepšega od Vale? – pitamo čovjeka koji je kao pomorac obišao cijeli svijet i vidio mnoge ljepote.
- Nema! – bez razmišljanja kazuje pedesetogodišnji Ilen. – Definitivno ne! Bio sam u Karibima, Japanu, na Madagaskaru, ma ne znam gdje nisam, ali se ništa ne može usporediti s našom Valom...
KUTAK ZA ODMOR I TURIZAM
Istog je mišljenja i Milo Orhanović, jedan od dva stalna stanovnika male Vale. Kazuje nam kako su ondje nekada bili samo ribarski magazini, koje su koristili njegovi didovi i oci, a stari su, siguran je, oko tristo godina. Danas Valu okružuje nekoliko kuća i pokoja kamp-prikolica. - Živio sam i rodio se u Oskorušnu – kaže ovaj šezdesetogodišnjak. - Od malih noga dolazim s pokojnim ocem u našu Valu, Veliku Prapratnu. Moji preci su tu dolazili samo na ribarenje. Tako je bilo, nije bilo ceste, struje, telefona... No, kako su godine odmicale, počelo se sređivati i 1985. godine smo napravili cestu. Nije bilo asfalta, ali smo 2004. uspili isposlovati da nam je hrvatska država asfaltira. Zahvaljujem se što je zašla u tu veliku investiciju za naše malo misto Oskorušno. Brzo iza ceste, došla je struja i telefon, a napravili smo i lučicu za brodove. Držimo ih priko cile zime u moru. Naši su stari morali početkom devetoga s njima na kraj, da bi ih tek u trećem mjesecu opet vratili. I tako me to privuklo, ta velika želja za tom Valom, budući da sam tu od malih nogu s ocem ribario – zaronjen u uspomene kazuje Milo.
- Napravio sam kuću da imam svoj kutak, a sad se bavim i turizmom. Uz poljoprivredu, imamo pristojan život. Priko lita se iznajmljuje, a zimi smo sami Nataša i ja. To što smo usamljeni, ne smeta. Zimi je jedino problem malo bura koja dolazi izravno u Valu i malo je hladnije.
NE ZNAM KAKO BIH BEZ AUTA
Milo Orhanović od lanjske je godine u invalidskoj mirovini. Radio je 27 godina u Elektrojugu, poslovnici Pijavičino.
- Super je biti umirovljenik. Imam svoj vinograd koji obrađujem, s petnaestak tisuća loza. Više sam se posvetio i ribarenju jer imam više vrimena – govori Milo, ponosno nam pokazujući svoj jutrošnji ulov – cipola od tri kilograma i njegovu butargu. - Iz Oskorušna ovdje ima 14 ribara. Imamo svoj brušket, svaku noć ribaju po trojica i tako to ide u krug. Za one koji ne znaju, recimo da je brušket sporazum ribara o pravu morskog ribolova na nekom području utanačen ždrijebanjem. I opet ga preplavljuju sjećanja, na vrijeme kada u Vali nije bilo nijednog automobila...
- Iz Vale sam kao dijete hodao sat vremena pješke do sela, a nizbrdo se malo prije dolazilo. Dok je čovjek mlađi, i za po ure može izać, a danas ne znam kako bi bez auta...
komentari
