Back
datum: 10.06.2007
c/p: http://www.slobodnadalmacija.hr/20070610/dubrovnik01.asp
U ZDRAVOM TIJELU (NE)ZDRAV DUH
RODITELJI I ORGANIZATORI VRTIĆKE OLIMPIJADE RAZIŠLI SE LJUTI
Ambiciozni roditelji opterećuju djecu
Sportski festival vrtića, koji je gotovo posvađao organizatore s roditeljima, ukazuje na ozbiljan problem pretjeranog uplitanja majki i očeva u odgoj svojih mališana
Ima i u Dubrovniku roditelja koji bi učinili sve da njihovo dijete postane zvijezda, športska ili estradna, svejedno? Ako je suditi po odjecima nedavno završene Olimpijade dubrovačkih dječjih vrtića, u Gradu bi se našlo dostojnih nasljednika Marinka Lučića, oca teniske povratnice Mirjane Lučić, Melanie Molitor, majke nekoć nepobjedive tenisačice Martine Hingis ili pak Teri Shields, neuspješne glumice, majke glumice Brooke Sields koja je u ulozi osobne menadžerice godinama krojila kćerkinu karijeru.
Zvižde i izazivaju
Djecu maltretiraju vlastiti roditelji - s proglašenja najboljih dubrovačkih vrtićkih nogometaša prošle godineSportski festival vrtića, koji je gotovo posvađao organizatore s roditeljima, ukazuje na problem pretjeranog uplitanja majki i očeva u odgoj mališana.
— Bit natjecanja tipa Olimpijade je poticanje duha sudjelovanja i popularizacija različitih sportova kod najmlađih, ali kad roditelji iz publike zvižde i izazivaju, to sigurno nije model ponašanja koji bi djeci trebao poslužiti za primjer. Kod uzrasta od 6 godina roditelj bi trebao kod mališana poticati razmišljanje prema kojem će dijete, ne uspije li jednom, drugi put biti uspješnije - smatra ravnateljica Dječjih vrtića Dubrovnik Boja Mustać. Napominje da je posebno teško oformiti natjecateljske ekipe u vrtićima s mnogo djece, gdje sva jednostavno nemaju iste motoričke sposobnosti, što je opet neprihvatljivo pojedinim roditeljima.
O ambicijama mama i tata koje su došle do izražaja na vrtićkom srazu, svjedočili su organizatori događaja iz Dubrovačkog sportskog saveza.
’Bolesne ambicije’
Zbog ponašanja mama i tata za iduće izdanje Olimpijade vrtića razmišljaju o angažmanu redara koji bi nastrljivim roditeljima onemogućili ulazak u teren Gospina polja.
— Svi misle kako su baš njihova djeca najbolja. Roditelji su ulazili u teren, bodriti, savjetovati i snimati kamerom mališane, ali i psovati protivnike. To zna prijeći granicu normalnog ponašanja - ističu u Dubrovačkom sportskom savezu.
Da je roditeljsko poticanje natjecateljskog duha i miješanje u posao za koji nisu kvalificirani ozbiljan problem, suglasni su i treneri mlađih uzrastnih kategorija koji su, tražeći anonimnost, potvrdili da u svakodnevnoj praksi roditelji često "sole pamet". Treneri misle da prigovori pojedinaca znače neostvarene ambicije koje žele ostvariti preko djece.
Usmena priznanja jedine nagrade
O poželjnim i nepoželjnim učincima natjecanja djece vrtićke dobi progovorio je i psiholog - savjetnik u zagrebačkom dječjem vrtiću "Trnoružica" Joško Sindik.
"Odrasli bi isključivo trebali imati funkciju neutralnih promatrača ili pak pozitivnih poticatelja prvenstveno djece same, njihova samopoštovanja i osjećaja važnosti, a tek zatim razine njihovih kinezioloških postignuća u usporedbi s ostalima", navodi Sindik u tekstu objavljenom u "Školskim novinama". On također procjenjuje da bi poželjno bilo izbjegavati bilo kakve nagrade osim usmenih priznanja, jer bi to djecu potaknulo da im sama aktivnost bude nagrada. Odgajateljima pak Joško Sindik poručuje da bi uvijek trebali naglašavati kako je svatko u nečemu dobar i uspješan, sam po sebi vrijedan, neovisno o sposobnostima i vještinama.