U podzemlju katedrale 1000 fragmenata fresaka
DUBROVNIK - Najveća arheološka atrakcija Grada, podzemlje katedrale, ni ove godine nije dostupna turistima i građanima, od kojih su rijetki mogli uživati u toj nesvakidašnjoj šetnji od antike do danas.
-Zavod za obnovu Dubrovnika prošle je godine odradio monitoring po projektu koji je predvidio ulaz u podzemlje na uglu palače Gozze, neposredno uz sjeverni zid Katedrale. Sada je na potezu ili Crkva ili dubrovački muzeji - rekao je ravnatelj Zavoda za obnovu Dubrovnika Vjekoslav Vierda. No, iako se otvaranje ovog arheološkog muzeja najavljuje već sedam godina, osim monitoringa, nije bilo pomaka u tom pravcu.
Najzanimljivije otkriće tri metra ispod pločnika čije se otvaranje najavljuje sedam godina ni ove sezone neće biti predstavljeno
Ovo do sada najvrjednije arheološko otkriće bit će pretvoreno u podzemni muzej na 1,5 metara ispod površine mora i 3 metra ispod gradskog pločnika, a pokrivat će oko 300 metara četvornih. Osim građevinskih detalja, dostupno će biti i oko tisuću fragmenata zidnih fresaka, među kojima je svakako najzanimljiviji crtež na južnom zidu bizantske katedrale o Isusovu krštenju, s legendom ispisanom na starogrčkom, te segment freske crkvenih otaca datiran u 1060. godinu.
Osim što je riječ o iznimno vrijednom arheološkom lokalitetu, koji obuhvaća nalaze od antike do romanike, radi se i o nalazištu koje je iz temelja promijenilo povijest nastanka Grada. Naime, otkriće arheologa potvrđuje rijetka razmišljanja da je Grad postojao i u vrijeme Grka, a potom i Rimljana. Teorija o nastanku Raguse nakon propasti Epidaurusa pokazala se netočnom. No, te nalaze nitko još nije obradio, osim Antuna Ničetića.
Najzanimljiviji crtež je na južnom zidu bizantske katedrale o Isusovu krštenju, s legendom na starogrčkom, te segment freske crkvenih otaca datiran u 1060. godinu.
Otkrivanjem ostataka romaničke katedrale iz 12. stoljeća, koja se nalazi ispod sadašnje barokne katedrale, arheolog Josip Stošić je 1981. godine iz temelja promijenio saznanja o najranijoj povijesti Grada. Do Stošića se mislilo da je Grad nastao nakon što su Goti i Slaveni u 6. stoljeću razorili Epidaurus, a stanovnici se premjestili na hrid Laus (južni dio Grada), gdje je potom nastao grad Ragusa.
Ispitujući oštećenja od potresa iz 1979. godine, Stošić i suradnici pronašli su do tada nepoznate zidove trobrodne bizantske bazilike s naknadno interpoliranim svodovima i kupolom. Bizantska je građevina duga 30, a široka 16 metara. No, oko datiranja njene gradnje ima problema. Naime, Stošić smatra da pronađeni impost sa starokršćanskim križem dopušta mogućnost da je ona građena u 6. stoljeću. Dakle, ni arheolozi nisu načisto s datiranjem katedrale, pa time ni Grada.
Pronađeni i novčići stari 2300 godina
Tražeći prilazne i pomoćne prostore za analizu pronađenih ostataka, provođena su iskapanja na poljani Bona, uz zapadni zid katedrale. Pronađena je četverolisna memorija, koja je poslije pretvorena u krstionicu, niska odlično očuvanih antičkih grobova, kao i bunar s vodom pokraj jednog od njih. Uz to je pronađena i gotička krstionica iz 14. stoljeća, za koju se znalo ranije, ali i kasnoantički obrambeni zid, datiran u 6. stoljeće. Pretpostavlja se da je taj zid bio rubni zid tadašnjeg grada prema luci. Pronađena je i iznimno vrijedna numizmatička zbirka - oko 700 novčića, od kojih su najstariji iz 3. stoljeća prije nove ere. (G. C.)