NEBULOZE
STRANCI ŠTOŠTA PITAJU TURISTIČKE INFORMATORE NA STRADUNU, ALI I SAVJETUJU
Srušite zidine kad više nije rat
Po Stradunu uopće ne mogu hodati jer mi se potpetice kližu - požalila se jedna strana turistkinja pa upitala: - Na što su mislili ti ljudi kad su gradili Stradun!?
Na što su mislili ti ljudi kad su gradili Stradun?! Po njemu uopće ne mogu hodati jer mi se potpetice kližu - požalila se jedna strana turistkinja u sandalama s visokim tacima informatoricama Turističke zajednice grada koje su ovoga ljeta stalno na Stradunu, na usluzi gostima za sva pitanja, primjedbe i sugestije.
Nina Čupić i Dijana Rikalo iza sebe imaju mjesec i pol iskustva na tom poslu i za to vrijeme čule su na tisuće običnih i manje običnih pitanja, te podijelile mnogo planova grada, autobusnih rasporeda i drugih pisanih materijala Turističke zajednice grada.
Nina Čupić i Dijana Rikalo, informatorice Turističke zajednice
Bilo je turista koji su se iznenadili kad su čuli da Dubrovnik nije u Italiji, a zna se dogoditi da nas gost nasred Place pita gdje se nalazi Stradun, ili na Pilama, ispred mosta, gdje je ulaz u Grad — kažu simpatične Nina i Dijana s kojima smo jedva stigli popričati od silnih turista koji su im se obraćali na svim jezicima. Velika većina turista, kako kažu, ipak se zanima za obične stvari: kako mogu doći do Elafitskih otoka, koji je otok najbolji za kupanje, gdje se nalaze pješčane plaže, koji je put za Split, a koji za Crnu Goru, gdje je ulaz na zidine...
— Svaki od informatora s gostima razgovara na dva ili tri strana jezika, a "pokriveni" su svi glavni svjetski jezici. Svakodnevno nas, primjerice, pitaju i gdje mogu dobro jesti, ali im mi ne smijemo preporučivati konkretne restorane — kažu naše sugovornice dodajući da nije rijetkost da gosti na Stradun stignu s kuferima, a tek se onda interesiraju za smještaj, uglavnom u privatnim sobama i apartmanima.
Osim opaske s početka ove priče, ili opservacije jedne turistkinje da je "zidine trebalo srušiti sada kada Dubrovniku više ne prijeti ratna opasnost", primjedbe gostiju prava su rijetkost. A jedna od malobrojnih kritika, kažu informatorice, odnosi se na to što u Gradu ne postoji mjesto gdje bi svoju prtljagu mogli ostaviti gosti koji u Dubrovnik dolaze na jedan dan.
Je li sveti Vlaho živ?
Jedna od najčešćih zabluda turista je da dubrovačka katedrala nosi ime svetoga Vlaha, a turističkim informatoricama obratio se i strani gost koji je želio znati je li nebeski zaštitnik Grada, sveti Vlaho, još uvijek živ.