Sef Dubrovackog Suda Uzalud Se Pere Odgovornoti
Back
datum: 08.02.2008
c/p: http://www.slobodnadalmacija.hr/20080208/novosti05.asp
Besjedica u službi bezakonja
•• “Ako je moje rješenje bilo nezakonito, nezakonito je i stotine sličnih od Istre do Prevlake!”, tvrdi predsjednik dubrovačkog Općinskog suda Ivo Besjedica, koji je 1998. godine tvrtki dubrovačkog moćnika Pere Vićana, po svemu sudeći, nezakonito odobrio upis vlasništva nad 200 tisuća kvadrata državnog zemljišta u Orašcu kod Dubrovnika. Sudac Besjedica, koji je reagirao jer smatra da mu Slobodna Dalmacija pisanjem o ovoj temi “blati ljudski, stručni i moralni integritet”, objašnjava da je nekretnine bivše tvrtke Dubrovačko primorje prepisao Vićanu, iako ih on nije platio, “sukladno prevladavajućoj sudskoj praksi”.
Prevedeno - jest, bilo je nezakonito, ali svi su tako radili. Premda je istina da na Jadranu postoje stotine slučajeva gdje su se vlasnici hotelskih kuća na razne načine domogli vrijednoga turističkog zemljišta koje nije bilo uključeno u elaborate o pretvorbi, a stručnjaci govore da se radi o oko 40 posto njegove ukupne površine, činjenica jest da se u gotovo svim slučajevima radilo u upisima preko veza i poznanstava i uz pomoć lokalnih sudaca koji su maštovito tumačili propise.
Zakoni, na koje bi se sudac Besjedica trebao pozivati umjesto da zbori o prevladavajućoj praksi, vrlo su jasni: nekretnine koje nisu ušle u pretvorbu društvenih poduzeća pripadaju državi.
U Zakonu o privatizaciji iz 1996. godine tako stoji da sve dionice, udjeli i stvari (pokretnine i nekretnine) te prava tvrtki koja nisu ušla u društveni kapital prelaze u vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju.
Pored toga, i u Zakonu o vlasništvu iz 1997. godine izričito stoji da se tvrtka ne može uknjižiti na nekretnine koje nisu procijenjene u postupku pretvorbe.
Dakle, situacija je jasna, a Besjedičin podatak o nekoliko stotina sličnih slučajeva nikako ga ne iskupljuje, nego je samo poticaj Državnom odvjetništvu da se pozabavi ovim pitanjem.
Inače, predsjednik dubrovačkog suda pokušao je demantirati tvrdnju da je 1996. godine dobio povlašteni kredit od Dubrovačke banke: uzeo je, kaže, 20 tisuća njemačkih maraka po komercijalnim uvjetima, a kamatu od 9 posto dobio je “zbog obiteljskih razloga”.
I ovdje ga demantiraju činjenice budući da su se po podacima Hrvatske narodne banke kamatne stope banaka prije 12 godina kretale između 18 i 26 posto.
komentari
