Paralelni Zivot Dviju Umjetnickih Scena
Back
datum: 06.09.2007
c/p: http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,9,5,,88866.jl
Paralelni život dviju umjetničkih scena
Multimedijalna izložba suvremene hrvatske i engleske umjetničke scene “Priroda i društvo: Parallel Lines” koja se ovu subotu, 8. rujna, otvara u Etnografskom muzeju u Dubrovniku (Žitnica Rupe), a potom seli u zagrebačku Gliptoteku HAZU, na zanimljiv način ukazuje na razlike između trendova koji se javljaju na obje scene.
Pulsirajuća britanska scena, koju su u očima šire međunarodne javnosti obilježili umjetnici okupljeni oko marketinškog maga Charlesa Saatchija, danas bilježi snažan povratak slikarstvu, što je pokazala i posljednja dodjela nagrade Turner.
No, za razliku od posljednje dobitnice nagrade, njemačke umjetnice Tommi Abts koja se bavi geometrijskom apstrakcijom, izložba u Dubrovniku donosi svježe i suvremeno istraživanje dometa i poimanja slike danas. Pokazuje na koji je način slikarstvo “preživjelo” nove medije te kako se oni mogu inkomponirati u slikarstvo. Drugi omiljeni medij izražavanja su, ističe to i jedna od organizatorica izložbe i urednica kataloga Katarina Ivanišin Kardum, “man made” objekti.
Kustos britanske izložbe je umjetnik i kustos Robin Mason, a u Dubrovnik je doveo neka od vrućih imena na međunarodnoj umjetničkoj sceni poput Johna Stezakera, jednog od pretendenata na Turnera. U Dubrovniku gostuje i jedan od suosnivača Wallpapera, izraelski umjetnik Amikam Toren te Marko Maetamm, aktualni predstavnik Estonije na Venecijanskom bijenalu. Radovi kojima se predstavlja Maetamm interpretacija su kućnog nasilja. Svim umjetnicima zajedničko je da su studirali u Britaniji, a većina ih je diplomirala na londonskom Royal College of Art.
Uvodni tekst britanske selekcije Richarda Dyera (koji za časopis Contemporary piše kolumnu o umjetničkom svijetu Londona) na zadanu temu prirode i društva jest “šuma u nama”, odnosno sve veća polarizacija života u gradovima i izvan njih te intuitivno razmišljanje povezano sa životom u prirodi “susret sa prirodom kao susret sa sjenom sebe”.
Bilo da je riječ o čudesnim, izmišljenim modelima romantičnih krajobraza Davida Attenbourgha, interpretacijom novih krajolika oblikovanih novim modelima zabave Katarine Ivanišin Kardum ili istraživanju svijeta kroz prizmu “umjetnika i Roma” Daniela Bakera (jednog od aktualnih predstavnika Romskog Paviljona na Venecijanskom bijenalu) koji stvara zamišljeni svijet iz narodne mašte Roma kako bi ukazao da i u današnjem društvu nije poželjno biti “vidljivo Rom”.
Tehnički izniman je Andrew Grassie - konceptualne ideje povezane s pitanjem što je slikarstvo (slika sebe kako slika, slika prostor u kojemu će izlagati), a Christian Ward autor je psihodeličnih pejsaža na tragu dizajna vinilnih ploča 60-tih godina.
Hrvatsku umjetnost interpretira kustosica izložbe Silva Kalčić, a njezina interpretacija suvremene hrvatske likovne scene u dodiru s prirodom obuhvaća širi generacijski raspon. Dio izložaka prati liniju hrvatske umjetnosti koja nastaje na temelju EXAT-a i Novih tendencija, a kustosica to jasno naznačuje izborom Ivana Picelja. U temi odnosa prirode i društva nadalje bira društveno angažirane umjetnike poput Igora Grubića (Crni peristil, umjetnici kao psihijatri u zatvoru…), Kristine Leko (akcija za spas zagrebačkih mljekarica) ili Andree Kulunđić (dijeljenje letaka Austrijancima za poslove koje oni ne bi radili).
Zauzimanje stava vidljivo je kroz biranje nekoliko izložaka, primjerice Davida Maljkovića, umjetnika koji nakon svađe s kustosima nije išao na Bijenale u Veneciju ili pogrešno pročitane i nespretno optužene fotografije “Za Rexa” Mije Vesovića. Kad je riječ o razmišljanjima o prirodi i umjetnosti, kustosica nije izostavila niti Weekeend art, Antonia G. Lauera (Tomislava Gotovca), Aleksandra Batista Ilića i Ivane Keser.
komentari
