Neobicno Civiliziran Restoran Na Pilama, Dubrovnik

Back
datum: 08.08.2007


c/p: http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2007,8,7...erijal,85276.jl

Neobično civiliziran restoran na dubrovačkim Pilama
Uz dubrovački Imperijal veže me niz nostalgičnih uspomena. Bio je to jedan od prvih relativno luskuznih hotela u kojima sam boravio, negdje početkom osamdesetih godina. Kada sam, pola godine nakon oslobođenja, depresivnog i mračnog prosinca 1992. posjetio Dubrovnik, zgrozilo me što je ostalo od te prekrasne zgrade na Pilama, bizu sjevernog ulaza na Stradun, koja je podignuta krajem 19. stoljeća.

Nije, naime, ostalo ništa osim karboniziranog kostura; Imperijal je postao jedan od najvjerodostojnijih svjedoka bitke za Dubrovnik.

Porat je pristojan, moderan, vrlo dobar restoran koji, iako još ne spada u klasu nautike i vapora, pridonosi podizanju Dubrovnika u jednu od ozbiljnijih hrvatskih gastrodestinacija
Kada sam prije nekoliko godina čuo da je Hilton preuzeo Imperijal, bio sam vrlo skeptičan i gotovo razočaran. Usprkos golemoj moći u svijetu hotelske industrije, Hilton najčešće ne predstavlja mnogo više od dosadnog prosjeka u svom žanru, bilo da je riječ o hotelu u dominirajućem tornju na londonskom Park Laneu, ili o neudobnoj i pomalo disfunkcionalnoj spavaonici s groznom hranom, u predgrađima Dublina.

Ipak, prije dvije godine odlučio sam spavati u dubrovačkom Hilton Imperijalu. Ostao sam jako ugodno iznenađen razinom usluge, kao i sasvim solidnom uređenošću soba (Bellevue, sada daleko najbolji dubrovački hotel, u ono se vrijeme tek počeo preuređivati, a Pucić Palace nije u potpunosti opravdavao užasno visoke cijene).

I Porat, Hiltonov restoran na terasi s pogledom na starinske dubrovačke vile, također je ostavio vrlo dobar dojam, o čemu sam već pisao 2005.

U protekle je dvije godine Porat još napredovao.

Poratova kuhinja vrlo je civilizirana, izrazito međunarodna, s tek ponekim, ali dobro odabranim lokalnim dodirima.

Hladna juha od koromača, naranče i jogurta svojim je svijetlim, ljetnim, snažnim i osvježavajućim okusima i aromama uljepšala veličanstveni zalaz sunca nad najljepšim gradom ovog dijela Europe.

Hrskave kamenice (pečene u tijestu koje je podsjetilo na spring rollse), servirane na rižotu s tartufima, bile su nešto manje uspješne, zato što je okus kelja u smjesi nadjačao mineralnost kamenica.

Ipak, radilo se o još jednom sasvim finom jelu.

Porat, koji je pretprošli petak bio gotovo posve ispunjen, nudi i meso s roštilja od lave, nekoliko zanimljivih ribljih jela, te četiri ili pet pašti koje otvaraju apetit.

Sva su jela ekscentrično skupa: juhe koštaju 85 kuna, kamenice na rižotu 185, a jedan od steakova, ako se dobro sjećam, 240 kuna. Spram takvih se cijena Zinfandel i Marcellino, dva najskuplja zagrebačka restorana, doimlju gotovo skromno.

Za razliku od skupe hrane, vina u Poratu prodaju se za iznimno razuman novac. Larocheov Chablis St.Martin košta 250 kuna, što je otprilike dvostruko više nego u trgovinama. Većina restorana radi po načelu trostruke cijene.

Porat, također, nudi i korektnu selekciju vina na čaše, ali je vrlo pogrešno i neambiciozno da ne toče šampanjac na čaše.

Porat je jedan od onih dubrovačkih restorana koji ozbiljno narušavaju starinsku gastronomsku kulturu tog grada, simboliziranu kroz Preko, ulicu koju informirani Dubrovčani i njihovi gosti već desetljećima zovu šetalištem loših restorana.

Porat je pristojan, moderan, vrlo dobar, i iako još ne spada u klasu Nautike i Vapora, pa ni Taverne Rustice (u Gil’su još nisam stigao jesti), pridonosi pretvaranju Dubrovnika u jednu od ozbiljnijih hrvatskih gastronomskih destinacija.


komentari