Kontroverzno Iznajmljivanje Soba I Apartmana

Back
datum: 09.08.2007

c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...howNews&ID=6869

O TOME SE (NE)GOVORI: DOK SE DIčIMO NAJVEćIM BROJEM VISOKOKATEGORNIKA U HRVATSKOJ, KONTROVERZNO IZNAJMLJIVANJE SOBA I APARTMANA UPITNE KVALITETE PRIJETI IMIDžU ELITNOG ODREDIšTA - CRNO-BIJELI SVIJET NJIHOVOG AFITAVANJA

Bilo je to godine, kazat će nam jedna gospođa, šezdeset i osme. Vrijeme kad se gost birao čak i po tjelesnoj težini, e, da ne bi slučajno razvalio postelju. Gostiju je bilo, nastavit će, koliko si htio, birali smo koga smo htjeli, a za njegovo zadovoljstvo dovoljna je bila i oskudno namještena sobica (krevet, stol, stolice). Danas, koje li ironije, gostima po izboru ni traga, štoviše, sad biraju oni nas, a od starih vremena, iako je teško u to povjerovati, preostali su, priznat će neki, u oskudnoj varijanti uređeni „apartmani“, i dan-danas aktualna ponuda koja se na žalost uporno prodaje na sramotu Grada, premda se odavno promijenila i struktura gostiju i potražnja, a o nekad impresivnim turističkim brojkama da se i ne govori.

Nekako u isto vrijeme, prije devetnaest godina, oko sredine kolovoza i Velike Gospe, na području bivše Općine Dubrovnik odmaralo se nešto više od 100 tisuća gostiju. Ondašnji i današnji prostor, doduše, nije za usporedbu, no za razliku od upravo spomenute, za današnje prilike, impresivne brojke, dosta otužnim čini se podatak o ukupnih 12 ili najviše 13 i pol tisuća gostiju na dubrovačkom području, koliko ih je inače i u Budvi. Službeni podaci turističkih zajednica potvrđuju trend porasta i u dolascima i noćenjima u odnosu na prošlu godinu pa je tako hotelski smještaj jači za 15 posto, a privatni i do pet posto u odnosu na isto vrijeme lani. Statistika je, istina, «mjerodavna», no nakon istraživanja, situacija na terenu je nešto drugačija, što se, naravno i opet službeno, tumači povećanjem kapaciteta, rezultat čega je dojam navodno previše praznih stolova i praznih postelja kod privatnih iznajmljivača. A upravo su ovi posljednji, kažu sami iznajmljivači, podbacili u odnosu na lani, i to, kažu jedni «dosta», dok će drugi (treba li uopće spomenuti vječnu želju za anonimnošću!) govoriti i o prilično zabrinjavajućem podatku od samo, u ovom trenutku, ostvarenom 30 posto lanjskoga prometa. Jasno, o popunjenosti u Starom gradu nema nimalo sumnje, bez obzira na cijenu(e), no izvan tog područja teško bi se išta moglo podvući pod zajednički nazivnik tzv. elitne destinacije, za što će dobar dio naših (anonimnih) sugovornika okriviti – državu. O tome, pak, da bismo cijene trebali uskladiti na razini usluge koju nudimo – ni riječi.

ZNAM, HOĆU – NE MOGU
Da bi se, naime, održala i cijena i kvaliteta valja, zna se, neprestano ulagati. I tu je, čini se, zastoj. Dok privatni iznajmljivač nastoji, ako je išta i uložio, isto što prije financijski povratiti, pa o kvaliteti tipa suvremenih sadržaja (internet, jacuzzi, klima-uređaji i sl.) nema ni govora, resorno ministarstvo (čitaj: država) još uvije nije raščistilo pitanje kategorizacije za taj segment turističke ponude. Zato je i dalje na snazi razlika među propisima kad je riječ o hotelima, kojima su kategorizacije striktno određene, i privatnih apartmana koji nisu kategorizirani u cijelosti, čega su rezultat i neujednačene cijene, ali i nedoumice (koje neki itekako znaju iskoristiti) prema kojima bi, budući da isto ništa ne propisuje, i televizor u apartmanu mogao komotno biti crno-bijeli, a o namještaju čudnoga dizajna i materijala - da se ne i govori. I dok će jedni iznajmljivači, a to su oni s tradicijom koji tu vrstu posla ne doživljavaju sezonski, danas uglavnom okupljeni oko Udruge privatnih iznajmljivača Grada Dubrovnika, za svoju cijenu nuditi više nego visoku razinu usluge (uključujući i bazen), s druge ćemo strane, zahvaljujući tzv. lovcima na 'cimer fraj', i dalje svjedočiti pomanjkanju svijesti o svjetskim turističkim trendovima pa umjesto toga imati «apartmane» koji podsjećaju na nekadašnje «kasarne», koji se redovno «iznajmljuju» po autobusnim kolodvorima, «mirišu» na jeftinu plastiku i sumnjive face-iznajmljivače, poslije čega ne čude ni upozorenja u svjetskim medijima (svojedobno i na internet stranici New York Timesa) da se u Hrvatskoj i Dubrovniku smještaj ni u kom slučaju ne traži od onih s natpisima u ruci. A o tome se malo, ili nikako ne govori. Kao što se, sjetimo se, danas nitko ne spominje ni akcije spomenute Udruge i gradske Turističke zajednice koji su jednim potezom, svojevrsnim panoom sa svim potrebnim oznakama legalnih privatnih iznajmljivača, pokušali iskorijeniti sramotnu povuci-potegni situaciju na kolodvoru, no nisu dospjeli dalje od pisanih prijedloga Gradu.

KAD CRUISERI «SPAŠAVAJU» GOSPODARSTVO
Odgovornog, po običaju naših zakona, i opet nema (?) pa su i dalje na snazi (pre)niske novčane kazne, inspekcija je malo ili nikako, a novine su «organi» koji lovom na kolodvorske face, na opće čuđenje i smijeh stranaca, nastoje iskorijeniti 'cimer fraj'. I sve se to događa u elitnoj destinaciji. I sviđalo se to nekome ili ne, činjenica je kako gospodarstvo u ovom trenutku dobar dio prihoda ima zahvaliti cruiserima. Jasno, takav će vam podatak iz određenih institucija biti dostupan tek po neslužbenoj liniji, no zasigurno će se većina složiti kako to, barem ne u tolikom broju, ni u kom slučaju nije gospodarska budućnost Dubrovnika, nesumnjivo zaštitnoga znaka Hrvatske u svijetu, kroz nekih desetak godina. Dobra je vijest, ali neslužbena, o skorom pokretanju istraživanja kojim će biti obuhvaćen i privatni smještaj. Loša je vijest, saznajemo, što na pokretanju moraju ustrajati pojedinci, drugim riječima - struka. U međuvremenu, preostaje nam se nadati u konačni dogovor privatnog i javnog sektora oko potrebnih učinaka ukoliko se želi zadržati brand elitne destinacije. Jer, na terenu je više nego očita promjena u strukturi gostiju koja je u sam vrh izbacila - Norvežane i Šveđane. A oni, sigurni smo, neće imati razumijevanja za 'cimer fraj'.

Tradicija ne diktira cijenu
Da tradicija nije nužna kad je riječ o oblikovanju cijena, dokazuju primjeri cijena iz susjednih zemalja. Komforna kuća, objekt za šest osoba pokraj plaže, u unutrašnjosti jednoga grčkoga otoka, dnevno će stajati oko 80 eura. U turističkom svijetu poznatoj Toskani vile s bazenima tjedno će stajati u prosjeku 1500 eura, a kapaciteta su do sedam osoba, dok luksuzni četverokrevetni apartman u blizini Trga sv. Marka u Veneciji košta 800 eura na tjedan.
Cjenik je jest sličan dubrovačkom, no, izuzmemo li manji dio luksuznih apartmana, kakvi su nam prezentirani oko Udruge privatnih iznajmljivača Grada Dubrovnika, dobar dio ostalih kvalitetom i sadržajima ne prati izbačenu cijenu.

Vode Norvežani
Za razliku od prošle godine, privatni je smještaj za ovu sezonu pojačan s novih pet stotina postelja. Prema posljednjim podacima iz Turističke zajednice Grada Dubrovnika, u strukturi gostiju u plusu su Norvežani za 3 posto, Šveđani za 25 posto po dolascima i 29 posto po noćenjima, dok su Finci u odnosu na lani pojačali dolaske za 21, a noćenja za čak 25 posto. Norvežani ujedno vode na top ljestvici gostiju u privatnom smještaju, Šveđani su deseti, dok drugo, treće i četvrto mjesto pripada Britancima, domaćima i gostima iz SAD-a.

Porast u odnosu na lani
Od početka godine privatni je smještaj, prema podacima TZ Grada Dubrovnika, ostvario 3 posto više dolazaka u odnosu na lani, kuće za odmor 20 posto, a obrtnici i tvrtke za 40 posto više. Sa 30. srpnjem, privatni smještaj bilježi 6 posto više noćenja, a ostali 33 i 34 posto. Sveukupno je taj sektor dosad zabilježio 7 posto više dolazaka i 2 posto više noćenja u odnosu na isto razdoblje lani.

komentari