Kad ne mogu biti bolji, bit cu gori
Back
datum: 27.05.2009
c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...ws&ID=11701
TURBOFOLK U DUBROVNIKU - KAD NE MOGU BITI BOLJI, BIT ćU GORI
„Slušam sve osim narodnjaka“ – čest je odgovor kada nekoga pitate koju vrstu glazbe sluša. I dok neki tvrde da narodnjake slušaju samo kad su vani ili pod isprikom „kad se napiješ sve je dobro“, drugi o tome otvoreno pričaju. Lako pamtljivi stihovi poput 'udara u glavu ko šampanjac, njeno malo glatko crno koleno' i 'napravi mi sina pod svetlima kasina' brzo su našli put do publike. Narodnjaci su se kod nas uvijek slušali, ali manje javno. Njihov izlazak u javnost promovirali su svojim zabavama uz 'narodnjake' nogometaši i manekenke čemu su svoj obol dali likovi koji bez svrhe i razloga nose zvučan naziv 'celebrity' i koji provode noći u narodnjačkim klubovima. Što god bio uzrok slušanja ove vrste glazbe, činjenica je da je i u Dubrovniku dobrodošla.
Do prije par godina čak je postojao kafić gdje su se hitovi turbofolka mogli čuti uživo, a danas su ipak svedeni samo na DJ-a. No i bez oskudno odjevene pjevačice, narodnjaci pune noćne klubove. Upravo zbog toga, kako kažu u Factory klubu, ih i puštaju. – Nismo folk-klub, sve je počelo puštanjem domaće glazbe. Onda su ljudi počeli tražiti narodnu glazbu i moliti DJ-a da im pusti neku pjesmu. U četvrtak na studentskoj zabavi već u jedan sat iza ponoći nizali su se narodnjački hitovi, a klub je bio pun. Svi su znali stihove i pjevali. Ruke u zraku, pune čaše , a na podu staklo. Odjeća posve karakteristična za narodnjake – većina cura izgledala je upravo kao i njihove omiljene pjevačice – štiklice, šljokice, uske haljinice koje više otkrivaju nego skrivaju, i tona šminke na licu.
- Dolazimo tu samo zbog narodne glazbe i prvenstveno zato što je dobra zabava. To slušamo i volimo. Mogu se zabaviti i uz druge vrste glazbe, ali narodna mi je ipak draža. Tekstovi su najveći razlog zašto je slušam, a najdraže su mi Dragana Mirković i Maja Marijana. Svi imaju svoj put i nikoga ne osuđujem, mislim da nas ljudi osuđuju jer su konzervativni – pričaju nam Dubrovkinje Belma Halilović i njena prijateljica Kristina Anđelić. Za razliku od njih, Petar Matana tvrdi kako to i nije njegov đir. - Kad popijem par pića, volim poslušat koji narodnjak, ali inače baš i ne. Drago mi je da se u gradu mogu čuti narodnjaci jer svatko treba uživati u onome što želi i drago mi je što ima izbora. Ivan Vejić dolazi na narodnjake, kako kaže, zbog društva, a prijatelji su ga zarazili pjesmom 'Žena zmija' poznate srpske cajke Maje Marijane. „Mogu se ja zabaviti i bez narodnjaka, ali ovdje je pravo veselje! Ali, nikad nisam slomio čašu i slično, ne 'puca' me ova muzika na agresivu“, rekao je ovaj Dubrovčanin dodavši kako su srpske pjevačice 'seksi koke' i kako bi volio da neka od njih održi koncert u Gradu. Već godinama se vode polemike zašto mlade privlači ta vrsta glazbe.
- Poplava “turbofolka” logična je: u društvu nedostaje jasna vizija prema kojoj se tranzicija kreće. Nedostatak pogleda prema naprijed rezultira dubokim povratkom nazad. Pasivizirano društvo proizvodi pasivne karaktere, a zabranjeno voće je najslađe upravo takvima. Mladi su pod stresom jer ih se marginalizira, a “turbofolk” udara brigu na veselje u najvulgarnijem smislu riječi pa im kao takav dobro dođe – govori nam diplomirana sociologinja Maja Žitinski sa Sveučilišta u Dubrovniku, a objasnila je i trend nasilja koji se povezuje uz turbofolk. Trenutačno je u modi kult prošlosti, a u prošlosti nesuglasice su se rješavale nasiljem. Mladima se ne govori kako s pomoću pozitivnih prava svake od strana valja ograničiti uporabu nasilja. Oni ne znaju da suprotnost agresivnosti nije pokornost nego upravo - pozitivna samouvjerenost. Tučnjava i lomljenje čaša izraz je logike: “Kad ne umijem biti bolji, umijem biti gori.” Mnoštvo mladih je prihvatilo “turbofolk” zato jer je puno lakše uzeti jeftina instant-rješenja, nego kultivirati štogod drugo na osnovi oblikovanosti duha i boljega poznavanja glazbe – tvrdi prof. dr. sc. Maja Žitinski. Kako sada stvari stoje, ulicama grada će u sitnim satima i dalje vrištati Dragana Mirković, bilo iz jurećih automobila, kafića ili studentskih zabava koje se danas organiziraju 'na svakom kantunu'. Bez obzira na zgražanje urbane publike koje, srećom, još uvijek ima, narodnjaci su, nažalost, ipak bili brži. Među mladima se šire poput epidemije za koju, očito, ne postoji cjepivo. A oni koji se zabavljaju slušajući 'novokomponovane' hitove niti najmanje ne brinu što govore zabrinuti roditelji, pedagozi ili sociolozi jer im je ovakav provod najveseliji. Narodnjaci su tu oko nas, slušaju ih naši susjedi, naši prijatelji i naša djeca, dok mi i dalje uporno zatvaramo oči i šutimo o tome.
Citati: „Nije ovo moja noć, baš mi ništa ne ide, igram, pevam, smejem se al sve rane provide, ja joj kupim jedan cvet, ona nogom zgazi ga, kaže kupi ceo svet il idem kod drugoga“
„Ciganče, ciganče, da ti kupim zlatno lanče pa da s tobom svetom skitam, kolko košta ja ne pitam, ciganče, ciganče, kućni red mi ti zavedi, s tobom svaki tren provedem, veruj mi da para vredi“
„Glavobolja od vina, a nigde aspirina, sinoć bila sam sa tobom pijana, na podu posteljina u sobi punoj dima, slika poznata, to je prevara“
„Zrno po zrno kažu - pogača, kamen po kamen kažu – palača, dodir po dodir onda lomača, a tebe voli tvoja ludača“
„Što sam, Bože, tako proklet, jučer pijan danas – opet, kad me neće, što je htjela da me digne iz pepela, podigla me iz pepela i malo mi sreće dala, pa me opet bez milosti, u pepeo zakopala“
komentari
