Dubrovcani koji obozavaju svoj posao

Back
datum: 29.01.2009


c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...ws&ID=10741

DUBROVčANI KOJI OBOžAVAJU SVOJ POSAO

Mr. sci. Ana Bakija-Konsuo, dr. med. specijalist dermatovenerolog i vlasnica poliklinike Cutis
- Ako čovjek ne voli posao, ne može ga dobro ni raditi

„Mislim da je grozno kada osoba ne voli posao koji radi i kad se svako jutro budi s nervozom u želucu. Takva osoba trebala bi razmisliti o svom životu i nešto promijeniti. Pa, na poslu provedete više vremena nego s mužem, s majkom, djecom....“, drži dr. Bakija-Konsuo

Pravi primjer osobe koja voli svoj posao svakako je i mr. sci. Ana Bakija-Konsuo, dr. med. specijalist dermatovenerolog i vlasnica poliklinike Cutis. „Ako posao ne voliš, onda ga ne možeš dobro ni raditi. A kada ga voliš, onda se silno trudiš biti što bolji i mislim da u mom slučaju to pacijenti i osjete“, kaže dermatovenerologinja Bakija-Konsuo. Posao, smatra ona, puno utječe na privatni život čovjeka. „Ako si sretan i ispunjen zbog onoga što radiš, onda si i u drugim dijelovima života sretan, a ako si na poslu nervozan, onda tu frustraciju preneseš i doma“, tvrdi dermatovenerologinja. Nakon završetka medicinskog fakulteta i pripravničkog staža u Zagrebu, malo prije rata vratila se u Dubrovnik gdje je počela raditi u ordinacijama opće medicine u Orašcu i Zatonu, na hitnoj pomoći i u donacijskoj ljekarni. Nedugo nakon toga dobila je specijalizaciju iz dermatovenerologije i nakon magisterija radila u bolnici na odjelu za dermatovenerologiju. No, priznaje da ova grana medicine nije bila njezina prva ljubav. „Ali kada sam ušla u to, shvatila sam da je to jedna prekrasna i nadasve široka grana i zahvaljujem Bogu što sam je dobila“, govori. U privatnu praksu, nastavlja, upustila se zbog nekoliko razloga, a jedan od njih je, dodaje, sloboda koju joj ona omogućuje jer ovako može raditi puno stvari koje u bolnici nije mogla. „Primjerice, u svojoj poliklinici imam laserski centar, radim kirurške zahvate, botox, bavim se i estetskom dermatovenerologijom. Ali, naravno, to ima i drugu stranu medalje - puno više radim jer u bolnici sam bila u smjenama, a sada nemam radno vrijeme, dostupna sam čitav dan, odgovaram za pet zaposlenih, a osim same struke, gdje moram biti adekvatno obrazovana i slijediti sve nove trendove, moram pokrivati i neke organizacijske stvari“, priznaje dr. Bakija-Konsuo. „Kao i svakoj ženi, vrlo je naporno balansirati između obitelji koja je stup svega, dakle - biti majka, supruga i domaćica, raditi s pacijentima i baviti se znanstvenim radom. Posebno sam ponosna na svoje objavljene znanstvene radove u uglednim i citiranim medicinskim časopisima“, nastavlja i dodaje kako je to je ipak posao koji u svakom smislu voli i gdje je stvarno ispunjena. Kad se govori o privatnoj praksi, objašnjava, često je slušala kako ljudi govore – ah, ti si tu zbog novca, lako je tebi kada si privatnik. No, novac joj, tvrdi, zaista nikad nije bio primaran te ne bi mogla raditi neki posao koji je odlično plaćen, a da ga ne voli. „Problem mi je jedino slobodno vrijeme, jer što sam starija, to mi vrijeme brže leti. Ali jako sam vezana za ovaj posao. Mislim da je grozno kad osoba ne voli posao koji radi i kad se svako jutro budi s nervozom u želucu. Takva osoba trebala bi razmisliti o svom životu i nešto promijeniti. Pa, na poslu provedete više vremena nego s mužem, s majkom, djecom....“, govori dr. Bakija – Konsuo koja, iako je sretna jer radi posao koji voli, još nije ispunila sve što si je zacrtala. „Imam još dosta ideja i ambicija, stalno razmišljam što bih novo uvela, ali ne stignem sve realizirati“, priznaje.

Roberta Šimunović, direktorica agencije Ideja kongres
Toliko volim svoj posao, da ponekad osjećam kako uopće ne radim

„Mi nismo niti blizu svjesni koliko posao oduzima i dobre stvari u čovjekovom životu, a to su prijateljstvo i obitelj. Zbog nekog dobrog statusa u firmi, ljudi žrtvuju ove dvije vrlo važne stvari. Radije ostaju u kancelariji da bi se svom šefu dokazali kao dobar djelatnik. Ni ne slute koliko pritom gube“, smatra Roberta Šimunović

Nakon četrnaest godina rada u agencijskim poslovima i skupljanja iskustva, Roberta Šimunović, danas vlasnica agencije Ideja kongres, odlučila je potaknuti jedan drastičan potez u svom životu – otvoriti nešto svoje i pokušati. „U startu sam znala da ne može biti lako i da su to velike žrtve, ali na to sam bila spremna jer oduvijek sam htjela raditi agencijski posao. Rekla sam sama sebi – idem sad, pa što bude, dovoljno volim ovaj posao da ga želim još raditi. Moje zanimanje je sve – biti direktor firme, službenik, 'potrčkalo', kalkulator, računovođa, knjigovođa, a usput majka i prijateljica“, govori Roberta Šimunović koja voli ovaj posao i koji ju, napominje, 'drži živom'. „Dok radim, onda nadopunjujem neke druge 'minuse', a kako volim svoj posao, ponekad imam osjećaj da uopće ne radim i vrijeme mi ništa ne znači. Kad uđem u svoj ured ili kada radim na terenu, vrijeme ide, a ja ga ne obadam. Mnogo puta su me ljudi pitali kako mogu po cijele dane biti na terenu, posebno za vrijeme kongresa, kada sam od jutra do mraka zauzeta, a meni to ne predstavlja problem. Ja sam tu zbog posla, želim napraviti sve najbolje što mogu. Neke stvari napraviš i mimo svih pravila, ali u pozitivnom smislu“, kaže Šimunović koja rad od jutra do mraka ne smatra žrtvom nego dijelom opisa ovoga posla jer se bez tog dijela ne može. Također, ima dana kada radi samo nekoliko sati dnevno i tada svojim kolegicama s punim povjerenjem prepusti dio posla da bi ona opet mogla nešto treće raditi. „No, svejedno sam mnogo puta na posao došla s grčem u želudcu, ne znajući bih li prešla prag od vrata ili ne. Ali, onda me ljubav prema poslu nadjača pa prijeđem taj prag i idem dalje“, govori Roberta koja nikad nije poželjela raditi nešto drugo. Nakon srednje pedagoške škole, kad se pred maturu odlučivala čime će se baviti, krenula je na defektologiju i DIF. „A onda sam shvatila da mi je, bez obzira na svoje rezultate u sportu, falilo još nešto. I to 'nešto' povuklo me na drugo mjesto. Kada sam počela raditi na sveučilištu, otvorio mi se potpuno novi pojam rada u kojem sam pronašla sebe. Srela sam hrpu predivnih ljudi i zbog toga je posao koji radim divan. Nagrada je čvrst stisak ruke, kada mi ti ljudi kažu da sam dobro obavila posao, a to je moja hrana“, nastavlja i dodaje kako ne bi radila nešto što ne voli, i da je ne zna kako plaćeno jer je tip osobe koji se ne može prilagoditi i ne može raditi tamo gdje ne može naći sebe. „Zato mi je žao ljudi koji moraju raditi neki posao, a da u njemu ne pronalaze sebe, da taj posao nema nešto što ih vuče svaki dan na posao. Kako nam je na poslu, tako nam je i doma i u društvu, gdje god se okrenemo. Mi nismo niti blizu svjesni koliko posao oduzima i dobre stvari u čovjekovom životu, a to su prijateljstvo i obitelj. Zbog nekog dobrog statusa u firmi, ljudi žrtvuju ove dvije vrlo važne stvari. Radije ostaju u kancelariji kako bi se svom šefu dokazali kao dobar djelatnik. Ni ne slute koliko gube!“, tvrdi Roberta dodajući da ljudi takvim stavom prvenstveno gube sebe, a kada izgube sebe, povratka nema.

Vera Skaramuca, vlasnica trgovine Nostalgija
- Nije sve u novcu, važno je biti zadovoljan poslom

„Ovo sam otvorila najviše iz gusta, ovo je moj mali raj i ovdje sam najmirnija i najsretnija, a uz to ne radim nered po kući. Kada kažem ljudima da sam posao pokrenula iz gusta, gledaju me blijedo, jer to valjda danas nije normalno. Ali, kad me upoznaju, onda stvarno shvate da ja to volim“, govori Vera Skaramuca

„Otkad znam za sebe, uvijek nešto pravim. A onda bi se napunila puna kuća tih raznoraznih dekoracija i ukrasa pa više nisam znala gdje bih s tim! Tako je i potekla ideja da otvorim neku svoju radnju“, govori Vera Skaramuca, vlasnica trgovine Nostalgija koja tijekom blagdana oduševljava svojim ručno izrađenim unikatnim predmetima i ukrasima. „Ovo sam otvorila najviše iz gusta, ovo je moj mali raj i ovdje sam najmirnija i najsretnija, a uz to ne radim nered po kući. Od ovoga ne živim jer mi je muž pomorac. Ali, opet mi je važno da mi bar neke troškove pokrije, da nisam baš u minusu. Kada kažem ljudima da sam posao pokrenula iz gusta, gledaju me blijedo, jer to valjda danas nije normalno. Ali, kad me upoznaju, onda stvarno shvate da ja to volim“, priznaje Skaramuca smiješeći se kako je ipak najsretniji njezin muž jer više ne radi nered po kući. Vera smatra kako se svaki čovjek rađa s nekim talentom, a ona je uvijek naginjala k umjetnosti, iako se u tom smislu nikad nije obrazovala. „Najvažnije je da čovjek radi ono što voli, jer ako radi na silu, to ne može valjat. Meni nije teško za Božić napraviti četrdeset aranžmana doslovno preko noći. A da sam, primjerice, morala glačati četrdeset košulja, dala bih otkaz prve sekunde! Ovako se uvijek trudim biti što bolja jer, ako pravim adventski vijenac od bajama, i primijetim neku grešku, ne puštam ga u prodaju nego radim novi. Sve prilagođavam svom stilu, i dekoracije i uređenje prostora. Naravno, rado poslušam i sugestiju kupaca“, dodaje Skaramuca koja je nostalgična i voli stare stvari pa je i njezin dom uređen u tom stilu, a suveniri koje prodaje replika su starinskih stvari, tako da joj nije bilo teško smisliti ime za svoju radnju. „Smatram da čovjek mora biti sretan i zadovoljan sobom, a i onim oko sebe. Ako nisi takav, onda ne možeš raditi opušteno. Kad bih ujutro ustala i rekla – ajme meni, tko će sada ići u Grad i tražiti parking- ubrzo bih ovo zatvorila! A posebno kad se sjetim ljeta i one gužve, pomislim – da ne volim ovo, odmah bih zatvorila butigu!“, priznaje. Na pitanje je li ikad na posao došla s grčem na želudcu, kroz osmijeh odgovara: „Jedino ako sam taj dan pojela nešto teško pa me od toga bolio želudac“. No, stresa ipak ima, priznaje, posebno kad joj stigne neka narudžba u zadnju sekundu pa se boji da neće stići izraditi određeni predmet. „Ako se čovjek dobro organizira, može stići na sto strana. Nekad možda i jesam 'rastrgana', trebala bih biti više doma, ali pomogne mi mama, uvijek se nekako snađem“, priznaje i dodaje kako nekad nemam vremena ni za frizera jer, kaže, radije će nešto napraviti u svojoj radnji nego tamo izgubiti dva sata.


komentari