Dubrovacki Ugostiteljski Titanik Zauvijek Potonuo
Back
datum: 12.05.2008
c/p: http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php...howNews&ID=8772
DUBROVAčKI UGOSTITELJSKI TITANIK ZAUVIJEK POTONUO - GRAD DOKRAJčIO RAGUSU
Nakon što je nedavno zakupio atraktivni gradski prostor Orlando , Nikša Končić postao je i strateški partner Ekspress restorana, posljednjeg u nizu ugostiteljskih objekata kojim je gospodarilo nekada najjače ugostiteljsko društvo u Dubrovniku - UTD Ragusa. Nadzorni odbor Raguse Končića je izabrao za strateškog partnera Express restorana zbog porasta dugovanja tog dubrovačkog poduzeća. Kako nam je kazao direktor Raguse Đuro Butijer Končić poslao je pismo namjere u kojem se obvezao preuzeti 18 zaposlenika iz Orlanda i Express restorana. Ovim se potezom smatra kako je Končić jednim udarcem ubio dvije muhe, u Ragusi od njega očekuju smatraju da će pomoći zbrinuti zaposlenike i podmiriti obaveze prema državi i dobavljačima, jer je poduzeće u velikim gubitcima. No, gubitci ovog poduzeća koje je gospodarilo najkvalitetnijim i najatraktivnijim gradskim prostorima - nisu novost, a njegova propast sramota je svih dubrovačkih gradskih vlasti i države - jer su Ragusu potpuno upropastili.
Podsjetimo, Končić se obvezao da će zbrinuti sve zaposlenike UTD-a Ragusa koji su, tvrdi direktor Butijer, umjesto ostanka na radnom mjestu, odlučili uzeti otpremnine, jubilarne nagrade i sva ostala pripadajuća potraživanja. Končić je izjavio kako je iznenađen takvom reakcijom djelatnika. No, ovi posljednji zaposlenici Raguse koji su u tom poduzeću proveli cijeli svoj životni vijek i preživjeli sva neostvarena obećanja aktualne i bivših dubrovačkih vlasti, od devedesete pa nadalje, valjda znaju što čine. Neslužbeno nam kažu da mjesta iznenađenju ne bi trebalo biti, jer UTD Ragusa zapravo više ne postoji. Nakon što im je vlast svojim potezima uskratila gradske prostore, od brojnih objekata u vlasništvu poduzeća ostali su Mimoza, Express restoran i Dubravka na Pilama (objekt predviđen za rušenje). Opet odlukom politike, ti prostori više nisu mjesto rada zaposlenika Raguse, a poduzeću je ostalo tek ubirati najamnine nedostatne za plaćanje dugova. Djelatnici s dugogodišnjim stažem, navode kako su umorni od političkih odluka koje su od početka išle na ruku svima, samo ne poduzeću i zaposlenicima. Danas je jasno kako je sustavnom rušenju Raguse doprinijela Obuljenova, Bogdanovićeva i na kraju Šuicina gradska uprava, uz pomoć hrvatske Vlade koja je svima, osim Ragusi, otpisala dugovanja na račun ratne odštete. Bivša sindikalna povjerenica u UTD Ragusi Marica Berković, koja je prošle godine uzela podsjeća kako su do privatizacije sredinom devedesetih u vlasništvu Raguse bili Revelin, Labirint bar, Gradska kavana, Mliječni restoran, Orlando, Tenis na Buži, Laura pod Lozom, Sponza 1, Dubravka na Pilama, Mimoza i današnji hotel s pet zvjezdica na Gundulićevoj poljani Pucić Palace… Objekte koji su bili u zakupu tog poduzeća teško je i nabrojati. Kada je krenula privatizacija, sjeća se Marica Berković, krenuli su i problemi. Gubici su se godinama gomilali i prema državi, ali i prema Gradu koji je uredno bilježio komunalije, premda u poratnom razdoblju većina ugostiteljskih objekata nije radila. Grad Dubrovnik je na temelju tih dugovanja došao u posjed dva najjača i najatraktivnija Ragusina objekta: Gradske kavane i Labirint bara koji su „oteti“ Ragusi na temelju knjižne, a ne stvarne tržišne vrijednosti - za samo 11 milijuna kuna!
-Sve prostore koji su bili u vlasništvu ili u zakupu Raguse, izgubili smo na čudan način. Kao što su i na čudan način dionice u vlasništvu DAB-a bez naknade prešle na Grad Dubrovnik - kaže Marica Berković. Prisjeća se i da se gradska uprava na čelu koje je bio Vido Bogdanonović čak i ugovorom obvezala kako će konsolidirati poduzeće, no to nikada nije učinjeno. Obveze iz Ugovora prema poduzeću nije preuzela ni aktualna gradska vlast na čelu s Dubravkom Šuicom. Nastavili su uništavati, nisu konsolidirali poduzeće, uzeli su sve što su mogli na temelju knjižnih vrijednosti, a u natječaj su ih dali po itekako visokim tržišnim cijenama. Berković kaže kako je 2000. prodan i Hotel Pucić Palace za pet milijuna tadašnjih njemačkih maraka. No, ni to nije pomoglo Ragusi. Dugovanja su rasla, a Vlada do danas nije priznala dugovanje Raguse kao ratnu štetu.
Namjerno ili slučajno? Budući se u politici ništa ne događa slučajno, teško je reći da je Ragusa bila slučajnost. U poduzeću će od dvjesto zaposlenih, koliko ih bilo devedesetih, ostati tek dvoje radnika, nakon što Končić, kako je obećao, zbrine njih 16. Pitanje je samo zašto je Ragusa bila drugačija od svih drugih hotelskih poduzeća kojima je država šakom i kapom otpisivala dugovanja na temelju ratnih šteta. Je li to zbog toga što su još devedesetih godina svi unaprijed znali koliko će vrijediti brod kad se potpuno potopi? Koliko će za pojedince vrijediti davanje u zakup atraktivnih ugostiteljskih objekata na javnim natječajima – koji su namještani? Koliko će se novaca slijevati u gradsku blagajnu od najma atraktivnih prostora UTD Raguse koji su danas u vlasništvu Grada i koje u zakup dobivaju samo odabrani? Tužno je što za sve malverzacije u Ragusi nitko nikada neće odgovarati. Nikada se neće saznati ni kako su pojedini bivši direktori kupovali jahte i kuće, a poduzeće su ostavljali u sve većim milijunskim dugovima. Postavlja se pitanje i kako danas svi zakupci nekadašnjih Ragusinih prostora mogu plaćati najamnine koje dosežu i više desetaka tisuća kuna i zarađivati na tim gradskim prostorima, a UTD Ragusa nije mogla? Je li riječ o nesposobnim direktorima, upornoj gradskoj upravi da dođe do vrijednih prostora kako bi napunila gradsku blagajnu i vlastite džepove? Što god bilo, dubrovački ugostiteljski Titanik je zauvijek potonuo.
SVI DIREKTORI RAGUSE U SLUŽBI VLASTI
Svi Ragusini direktori radili su po naputku gradskih vlasti, a čini se da su bili toliko nesposobni da poduzeće koje je imalo najbolje gradske poslovne prostore u poslijeratnom razdoblju stave na noge. Početkom rata prvi čovjek Raguse bio je Jako Ivaniš, a poslije njega došao je Stjepan Štimac. Štimčeva karijera u Ragusi traje do kraja devedesetih kad na njegovo mjesto stiže Miljenko Šikić. Poslije Šikića, za čijeg je mandata prodana bivša Dubravka, današnji Hotel Pucić Palace, gradska uprava na čelo Raguse postavlja Davorka Obuljena, bivšeg prvog čovjeka gradske mladeži HDZ-a. Obuljen je bio taj koji je navodno instaliran od strane aktualne gradske vlasti, da Ragusu dovede do kraja. Takvo je promišljanje bilo i zaposlenika Raguse koji su se čudili kako je moguće za direktora poduzeća koje grca u dugovima postaviti neiskusnu osobu.
komentari
